Ebook Bolest

„... Prvu no? žena je probdjela. Nije mogla zaspati, a nije ni željela. Me?u tolikim nepoznatim svijetom bila je bez oslonca. Nije trpjela što ni s kim ne razgovara. Navikla je u bolesti da po nekoliko dana ne ?uje svoj glas. U prvo bi se vrijeme prepala, iznenadila. U?inio bi joj se stran, nedovoljno njen, kao da ne izlazi iz njenih usta, kao da je vani i samostalno se kre?e, lebdi u blizini usana i tako je vara. Znala je da je to tek sitnica, najmanja nelagodnost što se slu?ajno pojavila istovremeno kad i bolest i da ne smije pridavati važnost i trošiti se na ono što nije ?ista bolest. Samopouzdanje je nije napuštalo jer otkako je napustila naselje, bolest je mirovala. Nije se ni spuštala ni uzdizala. Stajala je na istoj, istina sasvim zamjetljivoj razini, ali s o?itom namjerom da više ne tone i gubi se u unutrašnjosti tijela kao što joj je to bio obi?aj prvih dana rasprostiranja i prilago?avanja. Žena se svikla i na težinu i na nevidljivu nabubrenost. Mogla je s njom da spava bez trzavica i nespokojnih okretanja lijevo-desno, ali bi se budila bez nje u tijelu i ve? drhtala ne vjeruju?i u ?udo, sile?i se da povjeruje. To bi bio tren, vrijeme što bi za?as prošlo i bolest bi bez znakova da je nestala na trenutak, opet nastavala kosti, krv i meso. Ma koliko da je budno, razumno i strpljivo poslije nastojala uo?iti i zabilježiti taj ?udni i pomalo neugodni trenutak gubitka bolesti i neshvatljivog vra?anja, sveukupnog vra?anja u tijelo, nikako to nije uhvatila, razgledala, okoristila se i odbacila, kao što je uhvatila, razgledala i okoristila se nekim drugim varkama bolesti. Varkama otprije. I to ju je po?elo zabrinjavati, po?ela je tome pridavati zadnju, najtežu važnost...“